Rašireni razvojni poremećaji

Pervazivni razvojni poremećaj (PFS) poremećaj je koji započinje u djetinjstvu, a karakteriziraju ga poteškoće u komunikaciji i socijalnoj interakciji, često s abnormalnim ponašanjem i tjelesnom slabošću. Pervazivni razvojni poremećaji obično se dijagnosticiraju rano u djetetovom životu. Djeca s CZR imaju poteškoće u jezičnom razvoju, komunikaciji, socijalizaciji i motoričkom razvoju. Primjeri CZR su: rani dječji autizam; Aspergerov sindrom; Rettov sindrom i dječji dezintegrativni poremećaj.

Pogledajte videozapis: "Razvoj djeteta iz mjeseca u mjesec"

1. Uzroci CZR

Uzroci CZR su nepoznati. Većina modernih istraživača vjeruje da bi uzroke trebalo tražiti u abnormalnostima u razvoju fetusa, a ne u emocionalnim odnosima roditelja i djeteta. Prožimajući razvojni poremećaji vrlo su rijetki, iako su podaci o učestalosti pojave vrlo nedosljedni. U SAD-u CHR se dijagnosticira u pet od 10 000 novorođenih beba. Pervazivni razvojni poremećaji češći su kod dječaka, uz Rettov sindrom, koji se gotovo uvijek dijagnosticira kod djevojčica.

2. Simptomi CRVENE

U nastavku donosim opće karakteristike svakog poremećaja, ističući pritom da se specifični simptomi mogu vrlo razlikovati od djeteta do djeteta.

U djeteta s autizmom:

  • nema ili je vrlo malo interakcija s drugim ljudima, uključujući roditelje, npr. poremećeni kontakt očima, fizički kontakt;
  • jezična komunikacija očito je poremećena od početka;
  • postoje stereotipi kretanja, privrženost ritualima, zanimanje za svjetla, pokretne predmete ili dijelove predmeta;
  • uočava se netolerancija na buku ili velika osjetljivost na zvukove.

Simptomi djeteta s Aspergerovim sindromom uključuju:

  • u okviru normalnog ili čak ispravnog razvoja govora, neovisnosti, intelektualnog razvoja i znatiželje svijeta;
  • evidentne poteškoće u socijalnim interakcijama, poput prijateljstva s kolegama, razmjene ideja, postignuća ili radosti, razumijevanja i korištenja izraza lica i govora tijela, održavanje očnog kontakta;
  • stereotipno (često bizarno) ponašanje i / ili strogo pridržavanje rutine;
  • vrlo intenzivan interes za izolirana područja znanja.

Karakteristični simptomi Rettovog sindroma su:

  • pravilan tijek trudnoće, porođaja i neonatalnog razdoblja;
  • pravilan razvoj u prvih 5-18 mjeseci života; ispravan opseg glave pri rođenju.
  • Nakon razdoblja pravilnog razvoja od min. 5 mjeseci - opažaju se sljedeći simptomi:
  • djetetova glava ne raste kako se očekivalo između 5. i 48. mjeseca života;
  • dolazi do gubitka prethodno stečenih vještina rukovanja rukom (npr. dohvaćanja i hvatanja predmeta) i razvoja stereotipnih pokreta (npr. uvrtanja ruke);
  • gubitak socijalnih vještina, poput osmijeha i održavanja kontakta očima (ta se ponašanja mogu ponovno uvesti kasnije);
  • gubitak sposobnosti hoda i izvođenja drugih koordiniranih pokreta;
  • značajno oštećenje sposobnosti korištenja govora i razumijevanja govora;
  • vrlo ozbiljno kašnjenje psihomotornog razvoja.

Simptomi poremećaja dezintegracije u djetinjstvu mogu uključivati:

  • pravilan razvoj govora, socijalne interakcije, odnosa, igre i adaptivnog ponašanja najmanje dvije, a obično četiri godine;
  • ozbiljan gubitak socijalnih, komunikacijskih i prilagodbenih vještina u kratkom vremenskom razdoblju. Djeca koja se suočavaju s dezintegrativnim poremećajima mogu, bez očitog uzroka ili bolesti, postati bez straha, ogorčena, negativna, neposlušna i imati bijes bez očitog razloga. S vremenom doživljavaju potpuni gubitak razumijevanja govora i jezika te pad njihovih intelektualnih sposobnosti.

Pervazivni razvojni poremećaji obično se dijagnosticiraju prije nego što dijete navrši 3 godine. Dijagnozu najčešće postavlja psiholog ili psihijatar nakon temeljitog razgovora s djetetovim roditeljima i pažljivog promatranja njihovog ponašanja. Rana i točna dijagnoza vrlo je važna jer neki CHD-i utiru put razvoju drugih mentalnih poremećaja poput depresije, ADHD-a, opsesivno-kompulzivnog poremećaja i shizofrenije. Rana intervencija može imati ogroman utjecaj na krajnji rezultat liječenja.

3. Liječenje CZR

Plan liječenja izrađuje se pojedinačno za svako dijete, ovisno o:
djetetova dob, zdravlje i povijest bolesti, dubina poremećaja, vrsta poremećaja, djetetova tolerancija i osjetljivost na određene aktivnosti, postupke i terapije te obiteljske prilike.
Terapija može uključivati: individualnu psihoterapiju djeteta (upotreba elemenata bihevioralne terapije, mogućnosti, senzorna integracija); grupna terapija, logopedska terapija; psihoedukacija za roditelje. Nažalost, zasad nisu poznate metode sprječavanja CZR.

Anna Czupryniak, mag

Oznake:  Kuhinja Predškolsko Dijete Trudnoća-Planiranje